POČASNA PREDSJEDNICA RUŽICA ĆAVAR NAGRAĐENA ZA ZAŠTITU I PROMOCIJU KULTURE ŽIVOTA U HRVATSKOJ

2. Međunarodna konferencija za život nadmašila je sva očekivanja!
Od 3. do 5. svibnja održana je u hotelu Westin u Zagrebu, 2. Međunarodna konferencija za Život pod nazivom „Život, dakle, biraj!“, u organizaciji Udruge „Hrvatska za Život“.
Na Konferenciji se okupilo 130 sudionika iz Hrvatske i svijeta. Gosti su kroz mnoge teme o zaštiti života od prirodnog začeća do prirodne smrti trebali odgovoriti na pitanje: „Koje je rješenje pobačaja u domovini i svijetu?“, a reakcije sudionika potvrđuju da su u tome uspjeli.
Teme su bile raznolike i zanimljive: predbračna i bračna čistoća, prirodno planiranje obitelji, rad sa supružnicima koji ne mogu imati djecu, posvajanje, rad sa starijima i nemoćnima u domovima, kako u praksi izgleda rad s trudnicama i majkama, izlječenje rana pobačaja kod muškaraca i žena, a o iskustvima borbe za život čuli smo od gostiju iz Sjedinjenih Američkih Država, Kolumbije, Makedonije i Austrije. Sudionici Konferencije došli su iz svih dijelova Hrvatske, ali i iz Španjolske, Slovačke, Bosne i Hercegovine, a čak i iz daleke Indije.
Posebnost ove Konferencije je u tome da su dodjeljena priznanja i zahvale pro-life seniorima (ne toliko po godinama, koliko po dugogodišnjem stažu ustrajnog i marljivog zalaganja za zaštitu i promociju kulture života u Hrvatskoj). Udruga „Hrvatska za Život“ tako je zahvalila dr. Antunu Lisecu, dr. Ružici Ćavar, dr. Danijeli De Micheli Vitturi, Bosiljki Bačuri, dipl. iur., bračnom paru Mariju i Darki Živković te vlč. Ivici Berdiku te im uručila posebne zahvalnice. Ante Čaljkušić i Petra Milković, predsjednik i dopredsjednica Udruge, naglasili su kako su ovo samo neki od uzora borbe za život u Hrvatskoj te su im od srca zahvalili što mole za sve volontere i članove Udruge „Hrvatska za Život“ i Inicijative „40 dana za život“.
Dugogodišnjim i ustrajnim radom u zaštiti života posebno se ističe Dr. Ružica Ćavar:
Rodila se je 1937. godine u hrvatskoj katoličkoj obitelji Čuvalo. 1943. godine joj je obitelj preselila u Srijemsku Kamenicu kod Petrovaradina. Ondje je boravila sve do završetka srednje škole. Studirala je u Zagrebu na Stomatološkom fakultetu i poslije na Medicinskom fakultetu. Specijalizirala je dječju i preventivnu stomatologiju. Poslijediplomski studij iz javnog zdravstva i epidemiologije završila je na Školi narodnog zdravlja “Dr. Andrija Štampar”.
U svibnju 1965. godine dospjela je s većom skupinom mladih u zatvor. Od tih dana je bila pod stalnim nadzorom Udbe, u kojoj joj je bio otvoren dosje.
Za vrijeme studija upoznala je Matu Ćavara, apsolventa prava sa Širokog Brijega za kojeg se udala po završetku studija. Supruga su vlasti proganjale i uhićivale kao i nju. Budući da je bio vrlo aktivan u hrvatskom proljeću, bio je prisiljen emigrirati polovicom 1972. godine. Nakon Titove smrti, 1980. godine, opet je doživjela milicijsko šikaniranje. Stan joj je pretresen te je odvedena od kuće. Ubrzo su ju pustili, ali joj je putovnica oduzeta.
Kad su počeli demokratski procesi u Hrvatskoj, osnovala je 25. ožujka 1990. godine, zajedno sa skupinom suradnika Hrvatski pokret za život i obitelj, kojem je predsjednica od prvih dana. Danas je počasna predsjednica Hrvatskog pokreta za život i obitelj. Od osnutka je proteklo 29 godina kroz koje je udruga posebno pomagala višečlane obitelji i štitila život od začeća do prirodne smrti.
1991. godine stekli su se dovoljno sigurni uvjeti da joj se suprug smije vratiti iz inozemstva. Prva godina hrvatske samostalnosti bila je iznimno teška. Dvojica su joj sinova bili na odsluženju redovnog vojnog roka u JNA.
7. srpnja 1991. godine pokrenula je javne molitve na trgovima u ime neformalnog pokreta roditelja za spas hrvatskih vojnika iz JNA. Počelo je s okupljanjem na Trgu bana Jelačića. Zatim je pismima potaknula neka se organizira takva okupljanja organiziraju i drugdje po RH i BiH.
Osim javnih molitava, pisala je i zapovjednicima u JNA da puste hrvatske ročnike svojim domovima. I za to je nakon večernje molitve organizirala pohode sa svijećama oko komande Pete armijske oblasti u Zagrebu. Organizirala je veliki skup roditelja u dvorani “Globus” u Zagrebu koji je bio održan 25. kolovoza 1991. godine. Na skupu je dogovoreno osnovati Pokret majki za mir “Bedem ljubavi”.
Za brojne je listove i časopise napisala mnoštvo članaka i pisama konzervativnog i političkog sadržaja. Česta je bila gošća u radijskim i televizijskim emisijama.
Tijekom uhićivanja hrvatskih branitelja optuženih za ratne zločine rujna 2000. godine, organizirala je molitvu svete krunice za hrvatsku domovinu i uhićene hrvatske branitelje. Molitva se održava na Kamenitim vratima u Zagrebu, svakoga petka u 10 sati. Akciju je napravila u ime Hrvatskoga pokreta za život i obitelj, Društva “Hrvatska žena” i Marijine legije.
Članica je Hrvatskog žrtvoslovnog društva, Hrvatskog društva političkih zatvorenika, Hrvatskoga domobrana, Hrvatskog liječničkog društva, Matice hrvatske, Hrvatskog kulturnog društva “Napredak”, Hrvatskoga kulturnoga vijeća, Društva hrvatskih intelektualki i još nekih hrvatskih domoljubnih udruga.
Nagrade i priznanja
• počasna članica Društva “Hrvatska žena”
• 1996.: Red Stjepana Radića, odlikovao ju je dr. Franjo Tuđman (odlikovana ona i suprug Mate)

0 replies

Leave a Reply

Want to join the discussion?
Feel free to contribute!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *