BESMISLENI ARGUMENTI ZAGOVARATELJA PRAVA NA POBAČAJ

,

HRVATSKI POKRET ZA ŽIVOT I OBITELJ
MAKSIMIRSKA 51
10 000 ZAGREB

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST

BESMISLENI ARGUMENTI ZAGOVARATELJA PRAVA NA POBAČAJ
Hrvatski pokret za život i obitelj (HPŽO), prva „pro-life“ udruga u Republici Hrvatskoj, osnovana davne 1990.g., ovim putem želi reagirati povodom aktualne rasprave koja se vodi u javnosti oko pitanja treba li pobačaj zabraniti, osobito u slučaju kada je riječ o djetetu začetom silovanjem.
Želimo ukazati da je takva rasprava pravno i logički promašena te prvenstveno usmjerena na političku diskvalifikaciju svih onih „pro-life“ javnih osoba koje su se dale uloviti u zamku površnih pitanja koja zahtijevaju da/ne odgovore temeljene na pogrešnim pretpostavkama tzv. zakonske zabrane pobačaja.
Naime, dovoljan je letimični pregled Kaznenog zakona da se shvati da taj zakon nikome ne zabranjuje da počini neko kazneno djelo! Da, upravo tako – sve je dopušteno, pa čak i ubiti drugog već rođenog čovjeka. To je u skladu sa slobodnom voljom koja je dana svakom čovjeku. No, Kazneni zakon neprihvatljivo ponašanje koje nanosi štetu drugoj osobi ili njezinoj imovini, kvalificira kao određeno kazneno djelo i propisuje kaznenopravnu sankciju za počinitelja, pomagača ili poticatelja kako bi njega i cjelokupnu javnost odvratio od činjenja takvog neprihvatljivog ponašanja.
Stoga je jasno da niti pobačaj sam po sebi ne može niti će ikada biti zabranjen bilo Kaznenim ili drugim zakonom. Moguće je samo pokušati smanjiti stopu pobačaja propisivanjem primjerenih kaznenopravnih sankcija za počinitelja, pomagača ili poticatelja na izvršenje pobačaja. U SAD-u su pojedine države (primjerice Ohio, Georgia, Louisiana, Missouri) to pitanje već riješile na način da su propisale kazne za liječnike koji izvršavaju pobačaj nakon što je djetetu moguće detektirati otkucaje srca (tzv. heart beat law; suvremeni medicinski uređaji mogu otkriti otkucaje srca djeteta već 18. dan po začeću). Dakle, ne kažnjava se majka već liječnik jer je zakonodavac očito zaključio da je i majka često sama žrtva pritisaka okoline i da je već sami pobačaj vlastitog djeteta dovoljna kazna. S druge strane, liječnik bi zbog svojeg obrazovanja i dostupnosti medicinskih metoda poput ultrazvuka, trebao biti itekako svjestan da prekida život drugog ljudskog bića, i zbog toga snosi veću odgovornost.
Članak 21. Ustava Republike Hrvatske propisuje da „svako ljudsko biće ima pravo na život“. Svako ljudsko biće podrazumijeva i nerođeno ljudsko biće tj. nerođeno dijete i to neovisno u kojim okolnostima je dijete začeto te je li dijete željeno, neželjeno, zdravo, bolesno ili s određenim tjelesnim nedostatkom. Slijedom toga, svakome je jasno (osim većini sudaca Ustavnog suda) da je tzv. zakon o pobačaju protuustavan jer pod izlikom prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece (puni naziv tog zakona je „Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece“) dopušta prekid života nerođenog djeteta starosti do 10 tjedana bez ikakvog opravdanog razloga.
Pobornici tzv. prava na pobačaj tvrde da žena ima pravo odlučivati o svom tijelu pa da zato mora imati pravo na pobačaj. To je potpuno promašen argument. Znanstvena je činjenica da začeto dijete nije dio ženinog tijela – dijete se doduše privremeno nalazi u tijelu svoje majke ali nije dio njezinog tijela jer ima vlastiti genetski kod, vlastite organe a često i različitu krvnu grupu od svoje majke. Možemo to probati usporediti s banalnim primjerom putnika u avionu. Iako se putnici nalaze u avionu, oni nisu sastavni dio aviona već zaseban entitet, neka vrsta tereta koji se privremeno nalazi u avionu iz određenog razloga i bez kojeg avion može normalno funkcionirati. S druge strane, svaki dio ljudskog tijela postoji od samog početka tj. tijelo se s njim rađa i ima svoju ulogu u ukupnom funkcioniranju tijela, dok se niti jedna žena ne rađa s djetetom već samo s organima koji joj omogućuju da jednog dana to dijete rodi ukoliko dođe do njegovog začeća.
Nadalje, ako žena ima pravo slobodno odlučivati o pobačaju jer je dijete dio njezinog tijela, to bi onda značilo da bi žena trebala imati pravo odlučivati i o pobačaju nerođenog djeteta starijeg od 10 tjedana odnosno sve do rođenja!? Naime, po toj logici je i nerođeno dijete staro 7, 8 ili 9 mjeseci također dio majčinog tijela te je majka ta koja bi trebala slobodno moći odlučiti što će učiniti s tim „dijelom svojeg tijela“ neovisno o njegovoj starosti.
„Napredniji“ zagovornici pobačaja, zasada samo u SAD-u, već pričaju o tome da bi žene trebale imati pravo na tzv. postnatalni pobačaj ili pobačaj već rođenog djeteta starosti do 3 mjeseca nakon porođaja!! Njihov argument je da dijete te dobi ničeg nije svjesno, da je potpuno ovisno o svojoj majci te da zato majčino pravo na izbor nadjačava pravo na život tog djeteta. Strašno, zar ne?!
Kod nas „borci za pravo na izbor“ (čitaj „pravo na pobačaj“) još nisu otišli tako daleko ali su na tom putu. Naime, prijedlog novog zakona o pobačaju koji je ove godine u javnu raspravu uputio SDP, predviđa mogućnost pobačaja sve do poroda ukoliko dijete predstavlja neposrednu opasnost za život ili zdravlje žene ili je pobačaj već započet neovisno o uvjetima i razlozima propisanima zakonom. Ovo u praksi znači da žena može tvrditi da bi rođenje djeteta neposredno ugrozilo njezino mentalno, emocionalno ili čak financijsko zdravlje te da ona psihički ne može podnijeti da rodi odnosno da bi rođenje djeteta ugrozilo njezinu financijsku situaciju jer ne bi mogla prehraniti obitelj. Dodatnu opasnost predstavlja mogućnost pobačaja neovisno o uvjetima predviđenima zakonom ukoliko je pobačaj već započet. To znači da se u dogovoru sa (zlonamjernim) liječnikom može napraviti i pobačaj koji je protivan zakonu (npr. pobačaj zdravog djeteta starog 4, 5 ili više mjeseci) ukoliko je isti započet! Dakle, umjesto da zakon obveže liječnika da u takvom slučaju pokuša spasiti dijete, on ide na štetu djeteta i izričito kaže da se nelegalan pobačaj može dovršiti ukoliko je započet!
Ovakav prijedlog zakona je na tragu onog koji je prošle godine već usvojen u saveznoj državi New York u SAD-u a koji također dopušta pobačaj sve do poroda ukoliko je ugroženo zdravlje žene. Kako je to moguće? Zato jer pojam zdravlje nije ograničen samo na fizičko zdravlje (kao što nije niti u SDP-ovom prijedlogu zakona) budući da zdravlje, prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, predstavlja stanje potpunog tjelesnog, duševnog i društvenog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti. Slijedom navedenog, zdravlje danas ne obuhvaća samo fizičko zdravlje već i mentalno, emocionalno, financijsko ili socijalno stanje neke osobe.
Podsjećamo da su se svi medicinski fakulteti u Republici Hrvatskoj na zahtjev Ustavnog suda pisano očitovali da ljudski život počinje začećem. Unatoč tome, neki i dalje vjeruju da život počinje rođenjem odnosno da ljudsko biće nema nikakva prava sve dok se ne rodi.
Takvo razmišljanje, osim što je potpuno znanstveno neutemeljeno, predstavlja jednu od najvećih moralnih zabluda suvremenog čovjeka koja za posljedicu ima više od 56 milijuna legalnih pobačaja godišnje u svijetu (prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije)! Pobačaj je najčešći uzrok smrti danas te je odnio više ljudskih života nego li svi oružani sukobi u povijesti čovječanstva.
Ljudski je život, u svim njegovim fazama razvoja, najveća vrijednost koju čovjek može posjedovati i zbog toga ga kao pojedinci i društvo trebamo posebno štititi, i to od trenutka začeća pa sve do prirodne smrti.
Hrvatski pokret za život i obitelj
Martina Lukić, predsjednica

30 GODINA USPJEŠNOG DJELOVANJA HRVATSKOG POKRETA ZA ŽIVOT I OBITELJ

,


30 GODINA USPJEŠNOG DJELOVANJA HRVATSKOG POKRETA ZA ŽIVOT I OBITELJ
Hrvatski pokret za život i obitelj je humanitarna udruga osnovana na blagdan Blagovijesti, 25. ožujka 1990. godine. Najstarija smo udruga tog tipa u Hrvatskoj, ponosni na 30 godina uspješnog djelovanja.
Svojim volonterskim radom pomažemo da pomoć dobročinitelja dođe do onih kojima je najpotrebnija. Na jedanaestoj Glavnoj skupštini izabrano je novo vodstvo Pokreta na čelu s predsjednicom Martinom Lukić, dipl. iur.. Povezali smo se s udrugama našeg svjetonazora te jedanput mjesečno imamo sastanke na kojima dogovaramo zajedničko djelovanje.
Naša primarna zadaća je zaštita svakog ljudskog života od začeća do prirodne smrti. Radom našeg savjetovališta za trudnice pomažemo majkama prihvatiti novi život kao blagoslov te im pomoći koliko možemo i u eventualnim nepovoljnim životnim prilikama u kojima se nalaze.
Cilj nam je stoga i zaštita obitelji, skladnog braka i odgovornog roditeljstva. Redovito materijalno i financijski pomažemo obiteljima s više djece, ali i ostalima koji nam se u potrebi javljaju. Posebno smo ponosni na „Društvo 4+“ koje okuplja obitelji s četvero i više djece.
Djelujemo na volonterskoj osnovi i, kao što je poznato, učinili smo, uz Božju pomoć i pomoć dobrih ljudi, značajna djela, osobito za prognanike i sve stradalnike tijekom i nakon Domovinskog rata.
Hrvatski pokret za život i obitelj od osnutka, u svim mandatima, vodila je, kao predsjednica,
Dr. Ružica Ćavar do 2015. godine kada je imenovana počasnom predsjednicom.

POČASNA PREDSJEDNICA RUŽICA ĆAVAR NAGRAĐENA ZA ZAŠTITU I PROMOCIJU KULTURE ŽIVOTA U HRVATSKOJ

2. Međunarodna konferencija za život nadmašila je sva očekivanja!
Od 3. do 5. svibnja 2019. održana je u hotelu Westin u Zagrebu, 2. Međunarodna konferencija za Život pod nazivom „Život, dakle, biraj!“, u organizaciji Udruge „Hrvatska za Život“.
Na Konferenciji se okupilo 130 sudionika iz Hrvatske i svijeta. Gosti su kroz mnoge teme o zaštiti života od prirodnog začeća do prirodne smrti trebali odgovoriti na pitanje: „Koje je rješenje pobačaja u domovini i svijetu?“, a reakcije sudionika potvrđuju da su u tome uspjeli.
Teme su bile raznolike i zanimljive: predbračna i bračna čistoća, prirodno planiranje obitelji, rad sa supružnicima koji ne mogu imati djecu, posvajanje, rad sa starijima i nemoćnima u domovima, kako u praksi izgleda rad s trudnicama i majkama, izlječenje rana pobačaja kod muškaraca i žena, a o iskustvima borbe za život čuli smo od gostiju iz Sjedinjenih Američkih Država, Kolumbije, Makedonije i Austrije. Sudionici Konferencije došli su iz svih dijelova Hrvatske, ali i iz Španjolske, Slovačke, Bosne i Hercegovine, a čak i iz daleke Indije.
Posebnost ove Konferencije je u tome da su dodjeljena priznanja i zahvale pro-life seniorima (ne toliko po godinama, koliko po dugogodišnjem stažu ustrajnog i marljivog zalaganja za zaštitu i promociju kulture života u Hrvatskoj). Udruga „Hrvatska za Život“ tako je zahvalila dr. Antunu Lisecu, dr. Ružici Ćavar, dr. Danijeli De Micheli Vitturi, Bosiljki Bačuri, dipl. iur., bračnom paru Mariju i Darki Živković te vlč. Ivici Berdiku te im uručila posebne zahvalnice. Ante Čaljkušić i Petra Milković, predsjednik i dopredsjednica Udruge, naglasili su kako su ovo samo neki od uzora borbe za život u Hrvatskoj te su im od srca zahvalili što mole za sve volontere i članove Udruge „Hrvatska za Život“ i Inicijative „40 dana za život“.
Dugogodišnjim i ustrajnim radom u zaštiti života posebno se ističe Dr. Ružica Ćavar:
Rodila se je 1937. godine u hrvatskoj katoličkoj obitelji Čuvalo. 1943. godine joj je obitelj preselila u Srijemsku Kamenicu kod Petrovaradina. Ondje je boravila sve do završetka srednje škole. Studirala je u Zagrebu na Stomatološkom fakultetu i poslije na Medicinskom fakultetu. Specijalizirala je dječju i preventivnu stomatologiju. Poslijediplomski studij iz javnog zdravstva i epidemiologije završila je na Školi narodnog zdravlja “Dr. Andrija Štampar”.
U svibnju 1965. godine dospjela je s većom skupinom mladih u zatvor. Od tih dana je bila pod stalnim nadzorom Udbe, u kojoj joj je bio otvoren dosje.
Za vrijeme studija upoznala je Matu Ćavara, apsolventa prava sa Širokog Brijega za kojeg se udala po završetku studija. Supruga su vlasti proganjale i uhićivale kao i nju. Budući da je bio vrlo aktivan u hrvatskom proljeću, bio je prisiljen emigrirati polovicom 1972. godine. Nakon Titove smrti, 1980. godine, opet je doživjela milicijsko šikaniranje. Stan joj je pretresen te je odvedena od kuće. Ubrzo su ju pustili, ali joj je putovnica oduzeta.
Kad su počeli demokratski procesi u Hrvatskoj, osnovala je 25. ožujka 1990. godine, zajedno sa skupinom suradnika Hrvatski pokret za život i obitelj, kojem je predsjednica od prvih dana. Danas je počasna predsjednica Hrvatskog pokreta za život i obitelj. Od osnutka je proteklo 29 godina kroz koje je udruga posebno pomagala višečlane obitelji i štitila život od začeća do prirodne smrti.
1991. godine stekli su se dovoljno sigurni uvjeti da joj se suprug smije vratiti iz inozemstva. Prva godina hrvatske samostalnosti bila je iznimno teška. Dvojica su joj sinova bili na odsluženju redovnog vojnog roka u JNA.
7. srpnja 1991. godine pokrenula je javne molitve na trgovima u ime neformalnog pokreta roditelja za spas hrvatskih vojnika iz JNA. Počelo je s okupljanjem na Trgu bana Jelačića. Zatim je pismima potaknula neka se organizira takva okupljanja organiziraju i drugdje po RH i BiH.
Osim javnih molitava, pisala je i zapovjednicima u JNA da puste hrvatske ročnike svojim domovima. I za to je nakon večernje molitve organizirala pohode sa svijećama oko komande Pete armijske oblasti u Zagrebu. Organizirala je veliki skup roditelja u dvorani “Globus” u Zagrebu koji je bio održan 25. kolovoza 1991. godine. Na skupu je dogovoreno osnovati Pokret majki za mir “Bedem ljubavi”.
Za brojne je listove i časopise napisala mnoštvo članaka i pisama konzervativnog i političkog sadržaja. Česta je bila gošća u radijskim i televizijskim emisijama.
Tijekom uhićivanja hrvatskih branitelja optuženih za ratne zločine rujna 2000. godine, organizirala je molitvu svete krunice za hrvatsku domovinu i uhićene hrvatske branitelje. Molitva se održava na Kamenitim vratima u Zagrebu, svakoga petka u 10 sati. Akciju je napravila u ime Hrvatskoga pokreta za život i obitelj, Društva “Hrvatska žena” i Marijine legije.
Članica je Hrvatskog žrtvoslovnog društva, Hrvatskog društva političkih zatvorenika, Hrvatskoga domobrana, Hrvatskog liječničkog društva, Matice hrvatske, Hrvatskog kulturnog društva “Napredak”, Hrvatskoga kulturnoga vijeća, Društva hrvatskih intelektualki i još nekih hrvatskih domoljubnih udruga.
Nagrade i priznanja
• počasna članica Društva “Hrvatska žena”
• 1996.: Red Stjepana Radića, odlikovao ju je dr. Franjo Tuđman (odlikovana ona i suprug Mate)
Do 2000. godine rad Hrvatskog pokreta za život i obitelj, kao i vrijednosti koje zastupamo, je bio prepoznat od tadašnje hrvatske vlasti pa smo iz državnog proračuna dobivali neka sredstva. No, nakon 2000. godine, vlast koja je došla više nije željela podupirati vrijednosti koje zastupamo pa od tada iz državnog proračuna ne možemo doći ni do minimalnih sredstava za svoj rad i opstanak.
Naš rad ovisi isključivo o donacijama pa bismo vam bili neizmjerno zahvalni da, prema vašim mogućnostima, poduprete naš rad i ciljeve za koje se zalažemo.
Ako ste voljni pomoći naše aktivnosti, u nastavku šaljemo potrebne podatke. Pošto smo humanitarna udruga, vaše donacije možete knjižiti kao porezno priznati odbitak (odnosi se na pravne osobe u iznosu do 2 % prihoda iz prethodne godine).
Donaciju možete uplatiti općom uplatnicom ili internet bankarstvom. Na uplatnicu upišite sljedeće podatke:
Podaci za uplate iz Hrvatske:
1.PLATITELJ: Vaše ime, prezime i adresa (za pravne osobe naziv)
2. IZNOS:
3. PRIMATELJ: Hrvatski pokret za život i obitelj, Maksimirska 51, 10000 Zagreb
4. KUNSKI RAČUN – IBAN: HR8523400091100203060
5. OPIS PLAĆANJA: donacija
6. MODEL: HR00
7. POZIV NA BROJ: datum uplate u formatu godina/mjesec/dan, recimo 20180723 ili vaš datum rođenja ili neki proizvoljni broj
Preporučamo otvaranje trajnog naloga:
Ugovaranje u banci ili preko Internet bankarstva
• Odlučite mjesečni iznos kojim želite redovito podupirati naše djelovanje
• O redovitom izvršenju uplate Vaše mjesečne donacije brine Vaša banka
• Omogućuje nam lakše planiranje i realizaciju novih i postojećih projekata
Podaci za uplate iz inozemstva:
Vlasnik računa: Hrvatski pokret za život i obitelj, Maksimirska 51, 10000 Zagreb
Broj računa (IBAN): HR8523400091100203060
SWIFT (BIC): PBZGHR2X
Naziv i adresa banke: Privredna banka Zagreb, Radnička cesta 50, 10000 Zagreb
Unaprijed zahvaljujemo na vašem razumijevanju i velikodušnosti.

CILJEVI I ZADACI HRVATSKOG POKRETA ZA ŽIVOT I OBITELJ
Hrvatski pokret za život i obitelj jest dobrovoljna, humanitarna, nepolitička organizacija, otvorena svim ljudima dobre volje, koji prihvaćaju njezina djelovanja, bez obzira na njihovu nacionalnu, vjersku, rasnu, ideološku ili političku pripadnost.
Cilj je organizacije da okupi što više osoba različite dobi i različitih profesija, osobito mladih, humanistički orijentiranih, koje bi se, iz ljubavi prema životu, miroljubivim sredstvima, odgojnim i znanstvenim radom, osobnim primjerom i svjedočenjem, organizirano i samoinicijativno zalagale za zaštitu svakog ljudskog života, bez razlike, od začeća do naravne smrti, za humane i odgovorne međuljudske odnose, osobito između mladih različitog spola, i za prava i dostojanstvo braka, obitelji i općenito svakoga čovjeka.
Program rada Hrvatskoga pokreta za život i obitelj temelji se na naravnim etičkim načelima ljubavi, mira, tolerancije, bratstva i zajedništva svih ljudi, koja su duboko utisnuta u srce i savjest svakoga razumnog čovjeka, na nauku Katoličke crkve i svih drugih vjerskih i humanističkih uvjerenja koja su za apsolutnu zaštitu svakoga ljudskog života od samoga začeća, pa na načelima svih međunarodnih dokumenata u kojima se štite prava i slobode čovjeka i naroda.
Budući da su svi ljudi stvoreni jednaki u svome dostojanstvu i svojim neotuđivim i nepovredivim pravima i da je PRAVO NA ŽIVOT temeljno ljudsko pravo iz kojega proistječu sva ostala prava, Pokret se, miroljubivim sredstvima zauzima:
1. za pravo svakoga nerođenog djeteta, bez obzira na prilike u kojima je začeto, da bude pravni subjekt, da bude od začeća pravno zaštićeno od svakog nasilja i da mu se u obitelji i društvu ostvare uvjeti za optimalan razvitak;
2. za pravo svakoga djeteta da bude odgovorno začeto i doneseno na svijet u čvrstom, stabilnom i trajnom braku svojih roditelja i da se odgaja u obitelji uz oba roditelja u atmosferi sigurnosti i ljubavi;
3. za pravo tjelesno i mentalno prikraćene djece na život od začeća i na ljubav, poštovanje, njegu i najveću pomoć za razvoj u obitelji ili specijaliziranim ustanovama;
4. za pravo obitelji, kao osnovne i najvažnije jedinice društva i naroda, da joj se omoguće društveni, kulturni i materijalni uvjeti za izvršenje uloge radi koje postoji;
5. za pravo roditelja da odgajaju svoju djecu prema svojim vjerskim i moralnim načelima, da ih upišu u sve obrazovno-odgojne ustanove u skladu s njihovim željama i sposobnostima, bez obzira na osobne, socijalne i materijalne mogućnosti, i da ih zaštite od svih vrsta indoktrinacija, kriminala i nasilja preko javnih medija, a osobito od štetnog utjecaja pornografije, droge, pušenja, alkoholizma i drugih sociopatoloških stanja;
6. za pravo roditelja da slobodno, ravnopravno i odgovorno odlučuju o broju djece koju će donijeti na svijet, uzimajući u obzir moralni zakon, koji isključuje sprečavanje začeća, obesplođivanje i nasilni prekid života nerođenog djeteta;
7. za pravo bračnih drugova da upoznaju i odgovorno primjenjuju humane i prirodne neprokreativne ili prokreativne metode u vrijeme plodnih dana žene, metode koje ne štete psihičkom i fizičkom zdravlju, već su najviše u skladu s dostojanstvom čovjeka i vrlo povoljno djeluju na povjerenje, razumijevanje, sreću i radost supružnika, pa, dakle i na stabilnost braka i obitelji;
8. za pravo djece na društvenu skrb u slučaju prerane smrti roditelja, u slučaju roditeljskoga napuštanja obitelji, u slučaju bolesti, invalidnosti, nezaposlenosti, zatvora, starosti, umne i tjelesne prikraćenosti roditelja i u vrijeme školovanja;
9. za pravo starijih i nemoćnih na zahvalnost, poštovanje i ljubav, pa vedru i plodotvornu starost u obiteljima svoje djece ili u odgovarajućim ustanovama prema njihovim željama;
10. za pravo obitelji na takav društveni i gospodarski poredak koji omogućuje članovima obitelji, osobito očevima i majkama, da rade u svome mjestu boravka i u svome zavičaju, te da na human način zarade koliko je potrebno obitelji za pristojan životni standard;
11. za pravo roditelja da slobodno, odgovorno, razumno, svjesno, s ljubavlju, radošću, povjerenjem, pouzdanjem i zahvalnošću odluče primiti svako svoje dijete koje se može roditi kao najdragocjeniji dar i najveće bogatstvo, bez straha i tjeskobne brige kako će ih uzdržavati ako ih bude više (budući da roditelji ne rađaju i ne odgajaju djecu samo za se, oni imaju pravo da od društvene zajednice za svoju velikodušnost prime svaku pomoć i zahvalnost);
12. za pravo majke da se njezin rad u kući i rađanje djece ispravno vrednuje u obitelji i cijelom društvu i narodu, da ona za vrijeme rodiljskog dopusta ne bude materijalno prikraćena, već da bude materijalno stimulirana, da ne bude prisiljena zbog materijalnih razloga raditi izvan kuće;
13. za pravo obitelji na odgovarajuće stambene uvjete prema broju članova obitelji;
14. za pravo obitelji na udruživanje i postavljanje zahtjeva društvenim vlastima u smislu poboljšanja života i rada na svim razinama društvenog života;
15. za pravo na demokraciju kao način življenja i kao sistem koji stvara duhovne, kulturne, ekonomske i političke uvjete za puni integralni razvitak svakoga pojedinca, bez obzira na njegovo zdravlje, tjelesnu ili mentalnu prikraćenost ili socijalno podrijetlo, u kojem će zakon pravne države podjednako štititi svako ljudsko biće, u kojem će ljudski život biti zaista nepovrediv i poštivan od začeća do naravne smrti, u kojem će svaki pojedinac moći maksimalno razvijati sve svoje pozitivne osobine i talente i donositi slobodno, bez straha i manipulacije, zdrave sudove za produktivan i perspektivan osobni i zajednički život;
16. za pravo Pokreta i svih njegovih članova da slobodno djeluju u slobodnom društvu i da iznose svoja uvjerenja privatno i javno, na tribinama, u publikacijama i svim ostalim sredstvima javnog priopćavanja.
Hrvatski će pokret za život i obitelj u okviru svojih programskih ciljeva i mogućnosti pružati i duhovnu i materijalnu pomoć potrebnima, a u perspektivi, kada se djelatnost razvije, osnivati i materinske domove, prihvatilišta za napuštenu djecu, vrtiće, dnevne boravke, mirovne domove i druge socijalne ustanove. U tome smislu Pokret će surađivati s drugim društvenim, znanstvenim i stručnim organizacijama koje djeluju na ostvarivanju sličnih ciljeva i zadataka u zemlji i inozemstvu. Surađivat će s državnim organima i predlagati rješenja za zaštitu života, braka i obitelji na zakonskoj razini.
Radi ostvarivanja ciljeva i zadataka predviđenih ovim programom, Pokret će organizirati seminare, predavanja, druge stručne i znanstvene skupove, izdavati publikacije i razna audio-vizualna sredstva i pomagala za društveno, zdravstveno i moralno prosvjećivanje, u skladu sa zakonom.
Hrvatski pokret za život i obitelj
Croatian Movement for Life and Family
Zagreb – Maksimirska 51
Počasna predsjednica HPŽO: Dr. Ružica Ćavar,
E-mail: hrpzzo@gmail.com