PRVA MEĐUNARODNA KONFERENCIJA ZA ŽIVOT: Život, dakle, biraj!

Prvi put u Zagrebu, od 27. do 29. travnja ove godine u centru Zagreba, u hotelu Westin, održana je međunarodna pro-life konferencija pod nazivom „Život, dakle, biraj!“ Iznimno sam sretna što sam mogla prisustvovati ovoj povijesnoj konferenciji i to kao predstavnik Hrvatskog pokreta za život i obitelj koji s ponosom može reći da je jedan od pionira pro-life iliti borbe za život u Republici Hrvatskoj.

Konferenciju je organizirala udruga „Hrvatska za život“, a konferenciji su, osim sudionika iz Hrvatske, prisustvovali sudionici iz raznih dijelova svijeta: Južnoafričke Republike, Indije, Austrije, Slovačke, Mađarske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Sjeverne Irske, Engleske, Francuske, Austrije te Poljske.

Na konferenciji se, između ostalog, govorilo o predbračnoj čistoći i programu za mlade „Prava ljubav čeka“, bračnoj čistoći i ljubavi, prirodnom planiranju obitelji uz metodu FertilityCare, inicijativi „40 dana za život“, postabortivnom sindromu i programu za iscjeljenje rana pobačaja „Oprostom oslobođene“, borbi za život u Mađarskoj, Sjevernoj Irskoj, Indiji, Engleskoj, Poljskoj i Njemačkoj.

Prema procjenama, od 1966. do danas, pobačajem je ubijeno 2 milijarde djece, što je dvostruko više od broja ljudi ubijenih u svim ratovima u povijesti čovječanstva koji se procjenjuje na 500 milijuna do 1 milijarde! U Velikoj Britaniji je pobačaj legalan 50 godina te se procjenjuje da zbog njega nedostaje 9 milijuna djece što odgovara broju stanovnika jednog Londona! Godišnje se u svijetu namjerno pobaci oko 56 milijuna djece!

Vice Batarelo, predsjednik udruge Vigilare, je u svojoj prezentaciji najavio „početak kraja abortusa u Hrvatskoj“ te konstatirao da je pobačaj isčupao dušu zapadne civilizacije koja se zbog toga, kao i zbog moralnog relativizma, polako ali sigurno raspada. Također, pozvao je prisutne da se zalažu za potpunu zaštitu nerođenog djeteta ali i potpunu pomoć majci da rodi dijete. Naveo je da se svaki dan u Hrvatskoj pobaci 12 tero djece, od čega velik dio u privatnim klinikama na ilegalan način.

Željka Markić je ispred udruge „U ime obitelji“ održala prezentaciju „Znanost u službi života“ te istaknula da danas znanost nepobitno dokazuje da život počinje već začećem, pri tome kao primjer navodeći da srce nerođenog djeteta počinje kucati već 18-ti dan od začeća.

Održan je i pravni panel na kojem su sudjelovali Krešimir Planinić, odvjetnik udruge „U ime obitelji“ te Tomislav Čunović, odvjetnik koji živi i radi u Frankfurtu te vodi pravni tim udruge Vigilare. Odvjetnik Čunović je govorio o pravnim pitanjima u vezi s pobačajem u Njemačkoj u kojoj je pobačaj zabranjen ali se isti ne kažnjava ako je napravljen do 12 tjedna trudnoće te u nekim drugim slučajevima (granice kojih su nažalost preširoko određene). Žene koje se odluče na pobačaj moraju proći obvezno savjetovanje koje provodi za to ovlaštena organizacija „Pro Familia“. Ova organizacija je podružnica američke organizacije „Planned Parenthood“ koja je poznata kao najveća svjetska organizacija koja provodi i promovira pobačaje, pa je upitno na koji način i s kakvim motivom „Pro Familia“ savjetuje žene koje namjeravaju napraviti pobačaj. Također, istaknuo je da će novi Zakon o pobačaju koji hrvatski Sabor mora prema nalogu Ustavnog suda donijeti sljedeću godinu, vjerojatno biti sličan njemačkom zakonu te da će zadnja crta obrane nerođenog života biti upravo organizacije koje će provoditi savjetovanje žena.

Bilo je ohrabrujuće čuti mladu i obrazovanu ženu, prof. Ivanu Foretić, koja je govorila o svojoj odluci da se posveti djeci i obitelji te da jedno vrijeme ne radi. Njezina izjava o tome što odgovara ljudima kada je pitaju nije li uzaludno bilo studiranje ako neće raditi, bila mi je pravo otkriće i odgovor na moje vlastite dileme. Naime, Ivana Foretić je rekla da za nju cilj školovanja nije zaposlenje koje bi nakon toga trebalo slijediti već da je ona studirala kako bi izbrusila svoje talente i vještine te kako bi stečena znanja mogla prenijeti dalje, prvenstveno svojoj djeci. Dakle, obrazovanje je alat koji ženama treba pomoći da još uspješnije koriste darove koje im je Bog dao te da budu još uspješnije supruge i majke. Također je rekla kako danas većina žena misli da je njihov glavni dio posla u vezi djece završen trenutkom njihova rođenja nakon čega ih prepuštaju u ruke jaslica, vrtića te brojnih školskih i izvanškolskih aktivnosti, što je po njoj pogrešno.
Sudionicima su više puta tijekom konferencije potekle suze dok su slušali potresna svjedočanstva čovjeka koji je preživio vlastiti pobačaj, majke koju su liječnici nagovarali da pobaci djecu jer će navodno biti bolesna (a rodila ih je potpuno zdrave!) te roditelja osmero djece rođenih na carski rez koji su svojim primjerom ohrabrili druge u sličnoj situaciji da se odluče na još djece unatoč protivljenju liječnika i okoline.

Posebno je motivirajući bio govor Roberta Colquhouna, međunarodnog direktora „Inicijative 40 dana za život“ iz Velike Britanije, koji je rekao da je borba za nerođene zapravo Božja borba te da je uspjeh moguć samo u suradnji s Duhom Svetim, kao i da u Velikoj Britaniji u toj borbi zajedno sudjeluju i katolici i protestanti. Naveo je konkretne rezultate ove inicijative poput broja spašene djece, zatvorenih klinika za pobačaje, ginekologa koji su prestali raditi pobačaje, majke koja je bosonoga pobjegla s ginekološkog stola i oca koji je preskočio ogradu bolnice kako bi odgovorio suprugu od pobačaja nakon što je razgovarao s moliteljima koji su molili ispred klinike.

Konferenciju je zaključio Ante Čaljkušić, predsjednik udruge „Hrvatska za život“, vatrenim govorom kojim je pozvao sve prisutne da krenu „hrabro naprijed u borbi za život“ i da pri tome ono što su čuli i naučili na konferenciji ne zadrže za sebe već da prenose ljudima oko sebe, svaki dan.

Martina Lukić